72:1 Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.
72:2 Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!
72:3 Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.
72:4 Sudit æe pravo ubogim puèanima, djeci siromaha donijet æe spasenje, a tlaèitelja on æe smrviti.
72:5 I živjet æe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
72:6 Siæi æe kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!
72:7 U danima njegovim cvjetat æe pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca.
72:8 I vladat æe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.
72:9 Dušmani æe njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu.
72:10 Kraljevi Taršiša i otoka nosit æe dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
72:11 Klanjat æe mu se svi vladari, svi æe mu narodi služiti.
72:12 On æe spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoænika nema;
72:13 smilovat æe se ubogu i siromahu i spasit æe život nevoljniku:
72:14 oslobodit æe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oèima krv njihova.
72:15 Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!
72:16 Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.
72:17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima!
72:18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori èudesa!
72:19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!
72:20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.