42:1 Zborovoði. Pouèna pjesma. Sinova Korahovih. 42:2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja èezne, Bože, za tobom. 42:3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati? 42:4 Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:5 Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. 42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja èezne, Bože, za tobom. 42:3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati? 42:4 Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:5 Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. 42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati? 42:4 Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:5 Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. 42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:4 Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:5 Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. 42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:5 Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. 42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:10 Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
NEXT CHAPTER - CROATIAN BIBLE & INDEX