107:1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 107:2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 107:4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 107:5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 107:4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 107:5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 107:4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 107:5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 107:5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
NEXT CHAPTER - CROATIAN BIBLE & INDEX