17:1 Bijaše u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu.
17:2 On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje èule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!"
17:3 I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."
17:4 Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On naèini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kuæi.
17:5 On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik.
17:6 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji.
17:7 Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak.
17:8 Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe.
17:9 Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim."
17:10 "Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja æu ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uðe.
17:11 Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bijaše kao jedan od sinova.
17:12 Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim sveæenikom i živio je u Mikinoj kuæi.
17:13 "Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita za sveæenika."