4:2 I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeæi u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrðem i da se nad nesreæom brzo sažališ.
4:3 Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti."
4:4 Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?"
4:5 Jona iziðe iz grada i sjede s istoka gradu; naèini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što æe biti od grada.
4:6 A Jahve Bog uèini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izlijeèi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova.
4:7 Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu.
4:8 Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruæ istoèni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reèe: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti."
4:9 Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt."
4:10 Jahve mu reèe: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noæ nikao i u jednu noæ usahnuo.
4:11 A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"