7:1 Nije l' vojska ћivot иovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?

7:2 Kao љto trudan rob za hladom ћudi, poput nadniиara љtono plaжu иeka,

7:3 mjeseci jada tako me zapadoљe i noжi su muиne meni dosuрene.

7:4 Lijeћuж' mislim svagda: 'Kada жu ustati?' A diћuж se: 'Kada veиer doиekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.

7:5 PУut moju crvi i blato odjenuљe, koћa na meni puca i raљиinja se.

7:6 Dani moji brћe od иunka proрoљe, promakoљe hitro bez ikakve nade.

7:7 Spomeni se: ћivot moj je samo lahor i oиi mi neжe viљe vidjet' sreжe!

7:8 Prijateljsko oko neжe me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.

7:9 Kao љto se oblak gubi i raspline, tko u Љeol siрe, viљe ne izlazi.

7:10 Domu svome natrag ne vraжa se nikad, njegovo ga mjesto viљe ne poznaje.

7:11 Ustima ja svojim stoga branit' neжu, u tjeskobi duha govorit жu sada, u gorиini duљe ja жu zajecati.

7:12 Zar sam more ili neman morska, pa si straћu nada mnom stavio?

7:13 Kaћem li: 'Na logu жu se smirit', leћaj жe mi olakљati muke',

7:14 snovima me prestravljujeљ tada, prepadaљ me viрenjima muиnim.

7:15 Kamo sreжe da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draћa.

7:16 Ja ginem i vjeиno ћivjet neжu; pusti me, tek dah su dani moji!

7:17 Љto je иovjek da ga toliko ti cijeniљ, da je srcu tvojem tako prirastao

7:18 i svakoga jutra da njega pohodiљ i svakoga trena da ga iskuљavaљ?

7:19 Kada жeљ svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaиku progutat'?

7:20 Ako sam zgrijeљio, љto uиinih tebi, o ti koji pomno nadzireљ иovjeka? Zaљto si k'o metu mene ti uzeo, zbog иega sam tebi na teret postao?