39:1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? 39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? 39:3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, 39:4 a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 39:6 U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? 39:3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, 39:4 a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 39:6 U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, 39:4 a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 39:6 U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:4 a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 39:6 U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 39:6 U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:6 U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:9 Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:12 Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:13 Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:15 ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:16 S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:20 Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:22 Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:23 Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:26 Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:28 Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
39:30 Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
NEXT CHAPTER - CROATIAN BIBLE & INDEX