27:1 Job nastavi svoju besjedu i reиe:

27:2 "Ћivoga mi Boga љto mi pravdu krati i Svesilnog koji duљu mi zagorиa:

27:3 sve dok duha moga bude joљ u meni, dok mi dah Boћji u nosnicama bude,

27:4 usne moje neжe izustiti zloжu niti жe laћ kakva doжi na moj jezik.

27:5 Daleko od mene da vam dadem pravo, neduћnost svoju do zadnjeg daha branim.

27:6 Pravde svoje ja se drћim, ne puљtam je; zbog mojih me dana srce korit' neжe.

27:7 Neka mi duљmana kob opakog snaрe, a mog protivnika udes bezboћnikov!

27:8 Иemu se nadati moћe kad vapije i kada uzdiћe k Bogu duљu svoju?

27:9 Hoжe li иuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

27:10 Zar жe se radovat' on u Svesilnome, zar жe Boga svakog иasa zazivati?

27:11 Ali Boћju ruku ja жu vam pokazat' i neжu vam sakrit namjere Svesilnog.

27:12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, љto se onda u ispraznosti gubite?"

27:13 "Ovu sudbu Bog dosuрuje opakom, ovo baљtini silnik od Svemoguжeg.

27:14 Ima li sinova mnogo, maи ih иeka, a porod mu neжe imat' dosta kruha.

27:15 Smrt жe sahranit' preћivjele njegove i udovice ih oplakivat neжe.

27:16 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

27:17 nek' ih skuplja, odjenut жe ih pravednik, ljudi жe neduћni podijeliti srebro.

27:18 Od pauиine je kuжu sagradio, kolibicu kakvu sebi diћe иuvar:

27:19 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oиi otvori, niиeg viљe nema.

27:20 Usred bijela dana strava ga spopada, noжu ga oluja zgrabi i odnese.

27:21 Istoиni ga vjetar digne i odvuиe, daleko ga baca od njegova mjesta.

27:22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuљa umaжi iz ruke.