20:1 Sofar iz Naamata progovori tad i reиe:

20:2 "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuрenje

20:3 dok sluљam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um жe moj veж naжi.

20:4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je иovjek na zemlju stavljen bio,

20:5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proрe sreжa bezboћniиka.

20:6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

20:7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidjeљe kaћu: 'Gdje je sad on?'

20:8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviрenja noжnog.

20:9 Nijedno ga oko viљe gledat neжe, niti жe ga mjesto njegovo vidjeti

20:10 Njegovu жe djecu gonit' siromasi: rukama жe svojim vraжati oteto.

20:11 Kosti su njegove bujale mladoљжu; gle, zajedno s njome pokoљen je sada.

20:12 Zlo bijaљe slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;

20:13 sladio se pazeж' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadrћavao ga.

20:14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.

20:15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog жe ga istjerat' njemu iz utrobe.

20:16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

20:17 Potoke ulja on gledat' viљe neжe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.

20:18 Vratit жe dobitak ne okusivљi ga, neжe uћivat' u plodu trgovine.

20:19 Jer je sirotinju gnjeo i tlaиio, otimao kuжe koje ne sazida,

20:20 jer ne bjeљe kraja poћudi njegovoj, njegova ga blaga neжe izbaviti.

20:21 Jer mu proћdrljivost niљta ne poљtedi, ni sreжa njegova dugo trajat neжe.

20:22 Sred izobilja u љkripcu жe se naжi, svom жe snagom na nj se oboriti bijeda.

20:23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog жe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' daћd strelica na meso njegovo.

20:24 Ako i izmakne gvozdenom oruћju, luk жe mjedeni njega prostrijeliti.

20:25 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leрa, a љiljak blistavi viri mu iz ћuиi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

20:26 na njega tmine sve tajom oиekuju. Vatra ga niљti, ni od kog zapaljena, i proћdire sve pod njegovim љatorom.

20:27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i иitava zemlja na njega se diћe.

20:28 Njegovu жe kuжu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Boћje jarosti.