47:1 Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego što faraon osvoji Gazu.
47:2 Ovako reèe Jahve: "Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo puèanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje,
47:3 uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku toèkova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule
47:4 zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomagaèa. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak otoèja kaftorskog.
47:5 Gazi æe biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, ostaèe Anakovaca, dokle æe te tuga razdirati?
47:6 Jao, maèu Jahvin, kad li æeš se smiriti? Vrati se u korice, stani i poèini!"
47:7 Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na Aškelon i na morski žal on ga isuka.