3:1 Neka vas, braжo moja, ne bude mnogo uиitelja! Ta znate: bit жemo stroћe suрeni.

3:2 Doista, svi mnogo grijeљimo. Ako tko u govoru ne grijeљi, savrљen je иovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.

3:3 Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.

3:4 Evo i laрa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoжe.

3:5 Tako i jezik: malen je ud, a velikim se moћe ponositi. Evo: kolicna vatra koliku љumu zapali!

3:6 I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meрu naљim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaи ћivota.

3:7 Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih ћivotinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,

3:8 a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne moћe ukrotiti.

3:9 Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Boћju stvorene:

3:10 iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braжo moja, tako dogaрati!

3:11 Zar vrelo na isti otvor љiklja slatko i gorko?

3:12 Moћe li, braжo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne moћe dati slatke vode.

3:13 Je li tko mudar i razborit meрu vama? Neka dobrim ћivljenjem pokaћe svoja djela u mudroj blagosti.

3:14 Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne laћite protiv istine!

3:15 Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, рavolska.

3:16 Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.

3:17 A mudrost odozgor ponajprije иista je, zatim mirotvorna, milostiva, pouиljiva, puna milosrрa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.