58:1 Vièi iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zloèine, domu Jakovljevu grijehe njegove.
58:2 Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi:
58:3 "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.
58:4 Gle, vi postite da se prepirete i svaðate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i èut æe vam se glas u visini!
58:5 Zar je meni takav post po volji u dan kad se èovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoæeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi?
58:6 Ovo je post koji mi je po volji, rijeè je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlaèene, slomiti sve jarmove;
58:7 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuænike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
58:8 Tad æe sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti. Pred tobom æe iæi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit æe ti zalaznicom.
58:9 Vikneš li, Jahve æe ti odgovorit, kad zavapiš, reæi æe: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu,
58:10 dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlaèenog, tvoja æe svjetlost zasjati u tmini i tama æe tvoja kao podne postati,
58:11 Jahve æe te vodit' bez prestanka, sitit æe te u sušnim krajevima. On æe krijepit' kosti tvoje i bit æeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.
58:12 I ti æeš gradit' na starim razvalinama, diæi æeš temelje buduæih koljena. Zvat æe te popravljaèem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.
58:13 Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen; èastiš li ga odustajuæ' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -
58:14 tad æeš u Jahvi svoju milinu naæi, i ja æu te provesti po zemaljskim visovima, dat æu ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.