4:1 I sedam æe se žena jagmiti za jednoga èovjeka - u dan onaj: "Svoj æemo kruh jesti," reæi æe, "i u halje se svoje oblaèiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu."
4:2 U onaj æe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu.
4:3 Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat æe se "sveti" i bit æe upisani da u Jeruzalemu žive.
4:4 Kad Gospod spere ljagu kæeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje,
4:5 sazdat æe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noæu sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava æe biti zaklon
4:6 i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utoèište od pljuska i oluje.