35:1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasuљena, neka kliиe stepa, nek' ljiljan procvjeta.

35:2 Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliиe i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Љarona; oni жe vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga naљega.

35:3 Ukrijepite ruke klonule, uиvrstite koljena klecava!

35:4 Recite preplaљenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vaљega, odmazda dolazi, Boћja naplata, on sam hita da nas spasi!"

35:5 Sljepaиke жe oиi progledati, uљi жe se gluhih otvoriti,

35:6 tad жe hromi skakati k'o jelen, njemakov жe jezik klicati. Jer жe u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,

35:7 saћgana жe zemlja postat' jezero, a tlo ћedno - izvori. U brlozima gdje leћahu иaglji izrast жe rogoz i trska.

35:8 Bit жe ondje иista cesta, a zvat жe se Sveti put: nitko neиist njime neжe proжi, bezumnici njime neжe lutati.

35:9 Ondje neжe viљe biti lУava, nit' жe onud zvijer prolaziti, veж жe hodit' samo otkupljeni,