35:1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka klièe stepa, nek' ljiljan procvjeta.
35:2 Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klièe i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni æe vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega.
35:3 Ukrijepite ruke klonule, uèvrstite koljena klecava!
35:4 Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!"
35:5 Sljepaèke æe oèi progledati, uši æe se gluhih otvoriti,
35:6 tad æe hromi skakati k'o jelen, njemakov æe jezik klicati. Jer æe u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,
35:7 sažgana æe zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu èaglji izrast æe rogoz i trska.
35:8 Bit æe ondje èista cesta, a zvat æe se Sveti put: nitko neèist njime neæe proæi, bezumnici njime neæe lutati.
35:9 Ondje neæe više biti lÓava, nit' æe onud zvijer prolaziti, veæ æe hodit' samo otkupljeni,
35:10 vraæati se otkupljenici Jahvini. Doæi æe u Sion klièuæ' od radosti, s veseljem vjeènim na èelima; pratit æe ih radost i veselje, pobjeæi æe bol i jauci.