7:1 Kad hoæu Izraela lijeèiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloæa Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuæu provaljuje, a vani napadaju razbojnici.
7:2 I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.
7:3 Svojom zloæom razveseljuju kralja, a knezove podlošæu svojom.
7:4 Svi su oni preljubnici, kao peæ su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
7:5 U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima.
7:6 U zavjeri srce im se žari poput peæi; svu noæ njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;
7:7 poput peæi svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.
7:8 Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogaèa što je ne prevrnuše.
7:9 Tuðinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna!
7:10 Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoèi; i oni se ne vraæaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže!
7:11 Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
7:12 Kamo god otišli, na njih æu razapeti svoju mrežu, oborit æu ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloæu.
7:13 Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoæu, a oni protiv mene lažu.
7:14 Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune.
7:15 Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene!
7:16 Okreæu se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi æe im od maèa pasti, bit æe im to na ruglo u zemlji egipatskoj!