19:1 A ti, sine èovjeèji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.
19:2 Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica meðu lavovima, ležala je meðu laviæima, hraneæi mladunèad svoju.
19:3 I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati!
19:4 Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku.
19:5 A kad mati vidje da uzalud èeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava uèini.
19:6 Živeæ' tako meðu lavovima, i on lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati,
19:7 utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.
19:8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu.
19:9 Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatoèiše, da mu se više ne èuje rika po gorama izraelskim.
19:10 Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasaðena, rodna i granata od obilja vode!
19:11 Imala je jaku granu za palicu vladalaèku: uzdiže se nad krošnju, naoèita visinom, mnoštvom granèica.
19:12 Al' u gnjevu bješe išèupana i na zemlju baèena. Istoènjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.
19:13 U pustinju bje presaðena, u zemlju suhu, bezvodnu.
19:14 Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalaèku." To je, evo tužaljka, i ostat æe tužaljka.