17:1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije.
17:2 Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?"
17:3 Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?"
17:4 "Što æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa æe me kamenovati."
17:5 "Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði.
17:6 A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina.
17:7 Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?"
17:8 Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima.
17:9 A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci."
17:10 Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda.
17:11 I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani.
17:12 Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska.
17:13 I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod.
17:14 Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!"
17:15 Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!
17:16 "Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana od naraštaja do naraštaja!"