5:1 Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi.
5:2 San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi.
5:3 Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.
5:4 Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.
5:5 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku?
5:6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.
5:7 Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.
5:8 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.
5:9 Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.
5:10 Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda?
5:11 Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.
5:12 I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.
5:13 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.
5:14 Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.
5:15 I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio.
5:16 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.
5:17 Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena.
5:18 Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.
5:19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.