4:1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se иine pod suncem, i gle, suze potlaиenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaиiteljske ruke, a zaљtitnika niotkuda.

4:2 Zato sretnima smatram mrtve koji su veж pomrli; sretniji su od ћivih љto joљ ћive.

4:3 A od obojih je sretniji onaj koji joљ nije postao, koji nije vidio zlih djela љto se иine pod suncem.

4:4 Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja иovjeku zavist njegova bliћnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

4:5 Bezumnik prekriћi ruke i izjeda sebe.

4:6 Bolja je puna љaka u miru nego obje pregrљti muиna rada i puste tlapnje.

4:7 I joљ jednu opazih ispraznost pod suncem:

4:8 Иovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oиi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muиim i uskraжujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

4:9 Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaжu za svoj trud.

4:10 Padne li jedan, drugi жe ga podiжi; a teљko jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

4:11 Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako жe se samac zagrijati?

4:12 I ako tko udari na jednoga, dvojica жe mu se oprijeti; i trostruko se uћe ne kida brzo.

4:13 Bolji je mladiж siromaљan a mudar nego kralj star a lud, koji viљe ne zna za savjet.

4:14 Jer mladiж moћe iziжi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

4:15 Opazih kako svi koji ћive i hode pod suncem pristaju uz mladiжa, uz nastupnika koji ga naslijedi.

4:16 On stupa na иelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraљtaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.