4:1 Zato, buduæi da po milosrðu imamo ovu službu, ne malakšemo.
4:2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopaèujemo rijeè Božju, nego se objavljivanjem istine preporuèujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
4:3 Ako je i zastrto evanðelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:
4:4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernièke da ne zasvijetli svjetlost evanðelja slave Krista koji je slika Božja.
4:5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.
4:6 Ta Bog koji reèe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
4:7 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oèito Božja, a ne od nas.
4:8 U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeæi, ali ne zdvajajuæi;
4:9 progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -
4:10 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem oèituje.
4:11 Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov oèituje u našem smrtnom tijelu.
4:12 Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
4:13 A buduæi da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
4:14 Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas æe s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
4:15 A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
4:16 Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji èovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
4:17 Ta ova malenkost naše èasovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjeène slave
4:18 jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeèno.